Medijske slobode – realno i moguće

Prekjuče je premijerka Brnabić, na sastanku sa ambasadorima Evropske unije, izjavila da će „uskoro biti usvojen Akcioni plan za Medijsku strategiju i da Vlada ostaje posvećena unapređenju dijaloga sa medijskim i novinarskim udruženjima“.

 

Nadam se da će se to konačno i dogoditi, ali se plašim da će do početka primene Akcionog plana biti načinjeno još koraka koji će, na praktičnom planu, otežati poboljšanje i reformu postojećeg stanja.

Da krenemo od događanja vezanih za REM.

Mislim da je Savet Regulatornog tela za elektronske medije pogrešio što nije pokrenuo postupak za izricanje mera protiv televizije Pink zbog uvreda koje su izrečene u emisiji „Hit tvit“ na račun Žakline Tatalović, novinarke N1.

Pre nekoliko nedelja sam govorio da ne treba gubiti vreme jer smo u velikom zakašnjenju, ali pod time, svakako, nisam mislio da se radi na način kako to ovih dana čini Odbor za kulturu i informisanje Skupštine Republike Srbije.

Pomenuti odbor je jednoglasno usvojio listu kandidata za članove Saveta REM-a.

Odbor je predložio Oliveru Zekić i Miloša Gajovića, dok su pedloženi kandidati crkve i verskih zajednica: Aleksandra Janković i Snežana Miljković.

Pravo je odbora i skupštinske većine da predlože koga oni žele, ali nije zakonito da nadležni odbor to čini suprotno Zakonu o elektronskim medijima koji u članu 7. predviđa da  „Savet Regulatora (u daljem tekstu: Savet) ima devet članova koji se biraju iz reda uglednih stručnjaka iz oblasti koje su od značaja za obavljanje poslova iz nadležnosti Regulatora (medijski stručnjaci, ekonomisti, pravnici, inženjeri telekomunikacija, i slično)“.

Kakve kvalifikacije, po tom pitanju, ima Miloš Gajević, koji ima 24 godine, nema dana radnog iskustva, jer je pre nekoliko meseci završio Fakultet za medije i kulturu na Megatrend univerzitetu?

Ne znam čime se preporučio odboru, izuzev da je sin doskorašnjeg državnog sekretara Aleksandra Gajovića koji je, između ostalog, ostao upamćen po prozivkama novinara da „treba da čitaju zakone“.

Atmosferu na jučerašnjem sastanku Odbora za kulturu i infomisanje najbolje odslikavaju tekstovi Istinomera i Cenzolovke.

Nisam siguran da je evropski komesar za proširenje, Oliver Varhelji, baš ovako nešto podrazumevao kada je nedavno izjavio da „Vlada Srbije, zahvaljujući velikoj većini u parlamentu, može vrlo brzo sprovesti reforme u oblasti vladavine prava i medijskih sloboda“.

Ili je, budući da potiče iz Mađarske, podrazumevao upravo ono što se ovih dana događa u republičkom Odboru za kulturu i informisanje.

***

Ja mislim da nije, i ako tako budemo shvatali poruke, mi ćemo se, kao društvo, permanentno udaljavati od evropskih integracija, ili bilo kojeg pozitivnog pomaka, demokratizacije, normalizacije, pacifikacije ekstremizama.

Potrebna je permanentna evolucija, koja će prevenirati nasilje nad novinarima, a pretnje i govor mržnje učiniti društveno nedopustivim, sankcionisati.

Postoje podaci, uvidi, organizacije, mehanizmi… Samo nedostaje politička volja, sa svih strana, dijalog, i posvećenost efikasnim mehanizmima.

Izvor: Javni servis

Piše: Veran Matić

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *