Svetski indeks medijskih sloboda: Srbija napredovala do 79. mesta, ali je i dalje u društvu problematičnih država

Reporteri bez granica u upravo objavljenom Svetskom indeksu medijskih sloboda za 2022. godinu ne nude zvanično objašnjenje za nešto manje loš status Srbije u odnosu na prethodnu godinu, kada je bila 93. Kako kratko piše u izveštaju, RGB smatraju da je došlo do napretka zbog nastojanja vlasti da privede pravdi odgovorne za ubistva novinara i napade na njih. U regionu je, na listi Reportera, od Srbije gore plasirana samo Albanija.

 

U jutros objavljenom redovnom godišnjem indeksu Reportera bez granica, koji meri medijske i novinarske slobode u svim državama u svetu, Srbija i zemlje u ovom regionu uglavnom su označene kao „problematične”, pri čemu su mnoge države ovog dela sveta doživele velike promene u rangiranju.

Srbija je, dakle, sa veoma problematičnog 93. mesta otišla na nešto manje problematičnu 79. poziciju na listi.

Ovo napredovanje će iznenaditi mnoge poznavaoce medijskih prilika kod nas. Zvanično objašnjenja u samom izveštaju Reportera svodi se na jednu rečenicu, u kojoj se pominje privođenje pravdi odgovornih za ubistva novinara i napade na njih.

Novost predstavlja i to da su od Srbije bolje rangirane sve ostale zemlje ovog regiona, izuzev Albanije. Slovenija, koja je sa 36. pala na 54. mesto, ove se godine našla u društvu nas „problematičnih“. Tu je blizu Severne Makedonije, koja se sa 90. popela na 57. mesto, i Kosova, koje je sa 78. skočilo na 61. mesto.

Najveći skok na listi doživela je Crna Gora, koja je sa 104. dospela na 63. mesto.

Bosna i Hercegovina je pala – sad je na 67. mestu, a bila je 58.

Iza Srbije je samo Albanija koja je bila 83, a sada je 103. Jedina zemlja Balkana čija je opisna ocena „zadovoljavajuće” jeste Hrvatska koja je sa 56. mesta došla na 48.

RBG: Polarizacija koja uvećava informativni haos

Reporteri bez granica (RBG), međunarodna organizacija sa sedištem u Parizu, specijalizovana za odbranu medijskih radnika i sloboda, dvadeseti put su objavili svoje godišnje istraživanje. Ono je u međuvremenu postalo relevantno, često je citirano u medijima, a navodi se i kao referenca u mnogim međunarodnim vladinim i nevladinim izveštajima.

Kako se kaže u iscrpnim materijalima koje su Reporteri bez granica podelili sa novinarima, trenutnu situaciju u svetu odlikuje „polarizacija koja uvećava informativni haos“, što se ogleda i u medijskoj i političkoj sferi.   

U Svetskom indeksu medijskih sloboda (The World Press Freedom Index) za 2022. godinu rangirano je 180 država i teritorija, a promene reflektuju „efekte globalizovanih, neregulisanih informacijskih tokova koji ohrabruju lažne vesti i propagandu”.

„U demokratskim društvima rastu podele kao rezultat sve rasprostranjenijeg broja medija koji favorizuju stavove po modelu Foks njuza i dele takav sadržaj na društvenim mrežama”, navodi se, između ostalog, u saopštenju Reportera bez granica.

Rusija: Propagandni rat pre pravog rata

Prema mišljenju ove organizacije, napad Rusije (155. mesto) na Ukrajinu (106) dobro oslikava proces tokom koga je „propagandni rat nastupio pre pravog rata”.

Opisujući promene nastale nakon ruske invazije, Reporteri bez granica navode da su neke od uočenih karakteristika „ubistva i ranjavanje novinara, nivo cenzure kakav nije viđen od sovjetskog perioda, te masovno širenje dezinformacija”.

„Pored ljudskih tragedija, rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine ima razorne posledice po slobodu štampe čitavog regiona”, kaže se u izveštaju Reportera.

Iz ove organizacije podsećaju da je čak pet novinara i medijskih radnika poginulo tokom prvog meseca ruske ofanzive, te da ruska vojska namerno targetira izvore vesti na teritorijama koje zauzima i pokušava da primora lokalne medije na saradnju.

„U samoj Rusiji vlada je preuzela potpunu kontrolu nad vestima i informacijama tako što je uspostavila opsežnu ratnu cenzuru i blokirala medije, te tako što proganja novinare koji ne poštuju njena pravila, primoravajući mnoge od njih da spas potraže u izgnanstvu”, navode Reporteri bez granica.

Oni podsećaju da je uvod u ovakvo stanje medijskih sloboda u Rusiji predstavljalo pooštravanje zakona o medijima i novinarima kao „stranim agentima“, kao i suđenja onima koji su izveštavali o sudbini sada zatvorenog disidenta Alekseja Navaljnog.

Istraživanje je pokazalo da Kina (175. mesto), koju RBG opisuju kao „jedan od najopresivnijih autokratskih režima na svetu”, donošenjem novih zakona nastoji „da svoje građana odvoji od ostatka sveta”. To se posebno odnosi na Hongkong (148. mesto), koji je u strmoglavom padu na listi.

Ništa bolje nije ocenjena situacija ni u ostalim delovima sveta u kojima postoje konflikti, kao što su Indija (150. mesto) i Pakistan (157), te Izrael (86) i Palestina (170).

U Turskoj (149) je uočena veza između jačanja autoritarne vladavine Redžepa Tajipa Erdogana i smanjivanje medijskih sloboda, ali se ističe i pozitivna uloga sudstva.

„Bez obzira na to što sudovi imaju tendenciju da donesu zatvorske presude ukoliko to od njih zahteva Erdogan, neke sudije su se nedavno izjasnile protiv te represije. Novinari su oslobođeni optužbi poput onih za vređanje predsednika, za pripadnost terorističkoj organizaciji ili za širenje propagande. U julu 2021, po prvi put od proglašenja vanrednog stanja, novinari su organizovali masovan protest zbog brutalnog hapšenja foto-reportera AFP-a Bulenta Kiliča”, navode iz ove organizacije.

Kako navode Reporteri, „medijska polarizacija dovodi do unutrašnjih društvenih podela i u demokratskim zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države (42), kao i u Francuskoj (26) u kojoj su „podele izazvane društvenim mrežama i novim medijima koji favorizuju mišljenja”.

Evropa ne napreduje zbog ubistava novinara i napada na njih

Generalno posmatrano, evropske zemlje nisu zabeležile porast na indeksu. Kako navode Reporteri bez granica, za to postoje tri razloga.

„Prvo, nova ubistva novinara u EU – Jorgosa Karaivaza u Grčkoj i Petera R. de Frisa u Holandiji koji su ubijeni u mafijaškom stilu, usred dva evropska grada. Odgovorni za ubistvo Dafne Karuane Galicije na Malti (78) i ubistvo Jana Kucijaka u Slovačkoj (27), izvršena pre 2020. godine, još uvek nisu osuđeni.”

Kao drugi razlog, ova organizacija navodi da su u mnogim zemljama Evrope novinare napadali i vređali demonstranti protiv zabrana u vezi sa koronavirusom, kao u Nemačkoj (16), Italiji (58) i Holandiji (28).

„Na kraju, pojedine vlade država EU i susednih zemalja pojačale su drakonske zakone protiv novinara, posebno u Sloveniji (54), Poljskoj (66), Mađarskoj (85), Albaniji (103) i Grčkoj (108), dok se slučaj Velike Britanije (24) posebno izdvaja jer su omogućili izručenje Džulijana Asanža Sjedinjenim Državama.”

Do vidnih promena nabolje došlo je u Moldaviji (40) i Bugarskoj (91) zahvaljujući političkim promenama u tim državama.

Na vrhu indeksa se, standardno, nalaze nordijske zemlje – Norveška, Danska i Švedska, koje Reporteri bez granica opisuju kao „primer demokratskih društava u kojima sloboda izražavanja cveta”.

Ocenjeno je da je stanje „veoma loše“ u čak 28 zemalja.

Najgore zemlje sveta, kada je u pitanju sloboda štampe, za Reportere su ove godine Mjanmar (176), Turkmenistan (177), Iran (178), Eritreja (179) i Severna Koreja (180).

NOVA METODOLOGIJA RANGIRANJA DRŽAVA

Kako navode Reporteri bez granica, radeći sa sedmočlanom komisijom, sastavljenom od medijskih teoretičara i onih koji u medijima rade, razvili su novu metodologiju rangiranja zemalja koja je prvi put predstavljena ove godine.

Ta metodologija definiše slobodu štampe kao „jasno izraženu mogućnost novinara, kako pojedinaca tako i grupa, da biraju, proizvode i šire vesti u javnom interesu, nezavisno od političkog, ekonomskog, pravnog i društvenog mešanja i bez pretnji po njihovu fizičku i psihičku sigurnost.

Da bi se kompleksnost slobode medija izrazila u punoj meri, uvedeno je pet novih indikatora za sastavljanje indeksa: politički, ekonomski i sociokulturološki kontekst, pravni okvir i bezbednost.

Rangiranje je izvršeno na osnovu kvantitativnog istraživanja i kvalitativnih studija zasnovanih na odgovorima stotina stručnjaka za slobodu medija, uključujući novinare, akademske radnike i branitelje ljudskih prava koji su odgovarali na 123 pitanja u upitniku.

Upitnik je, navode dalje, ažuriran kako bi se bolje uzeli u obzir novi izazovi, uključujući i one u vezi sa digitalizacijom medija.

„U svetlu ove nove metodologije, treba biti oprezan kada se porede rang-liste i rezultati iz 2022. sa onima iz 2021. Prikupljanje podataka za ovogodišnji indeks prestalo je krajem januara 2022, ali su oni ažurirani u periodu od januara do marta 2022. u slučajevima u kojima se situacija dramatično promenila”, navode iz ove organizacije.

Izvor: Cenzolovka

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *